Kognitivno – bihevioralna terapija u radu djecom

U središtu KBT-a je trokut kojeg čine ljudske misli, emocije i ponašanja. Ove tri točke trokuta su snažno međusobno povezane, pa tako naše misli utječu na to kako se osjećamo, a naše emocije utječu na to kako se ponašamo.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) ima jasnu znanstvenu osnovu te ima učinkovite metode koje mogu pomoći djeci, mladima i odraslima da prevladaju svoje probleme.
Temeljna postavka KBT-a je da ono što mislimo utječe na to kako se osjećamo i što radimo.
Kognitivno – bihevioralna terapija može pomoći djeci da prepoznaju način razmišljanja koji ih dovodi do neugodnih osjećaja koje doživljavaju poput tjeskobe, tuge, ljutnje, neugode.
Ono što mi odrasli ali i djeca prirodno rade jest izbjegavanje situacija u kojima doživljavaju neugodne osjećaje. Iako to dovodi to trenutnog osjećaja olakšanja, dugoročno se ponašanje izbjegavanja time samo osnažuje.
Kroz KBT pristup i tehnike uči se drugačiji način funkcioniranja što vremenom rezultira i povećanjem kvalitete življenja.

Kognitivno – bihevioralna terapija može pomoći djetetu da:
  • otkrije nefunkcionalne načine razmišljanja
  • otkrije poveznicu između svojih misli, osjećaja i ponašanja
  • sagleda situaciju iz drugačije perspektive
  • ima uvid u svoje ponašanje – njegove uzroke i posljedice
  • pronađe nove načine nošenja s neugodnim osjećajima
  • nauči učinkovito rješavati probleme
  • Depresivnost i osjećaj bezvoljnosti ili nedostatka nade, smisla i optimizma
  • Strahovi i anksioznost
  • Napadi panike
  • Pretjerana zabrinutost i preokupacija zdravljem
  • Nametljive i opsesivne misli te prisilne radnje
  • Poteškoće u kontroli bijesa i ljutnje
  • Poteškoće spavanja
  • Nisko samopouzdanje i samopoštovanje
  • Poteškoće u obiteljskim odnosima
  • Poteškoće u partnerskim i prijateljskim odnosima
  • Intenzivne reakcije na stres i velike životne promjene
  • Problemi u učenju i organizaciji vremena
  • Problemi u odgoju i odnosu roditelj-dijete
  • Tugovanje, suočavanje s gubicima i prekidom veze
  • Psihičke traume nastale uslijed različitih nesreća, ranjavanja, nasilnih događaja, bolesti, javnih sramoćenja, teških gubitaka, roditeljskog zlostavljanja ili zanemarivanja.

Tijek psihološke podrške / terapijskog procesa

Uvodni susret u trajanju od 60 minuta se provodi samo s roditeljima. Kroz određena pitanja od strane psihologa ali i osobne priče roditelja dobiva se uvid u razvoj djeteta, obiteljsku dinamiku te razlog zbog kojeg se traži podrška psihologa. U suradnji s roditeljima donosi se odluka da li je potreban individualan tretman te se postavljaju željeni ciljevi.

Nakon uvodnog, sljedeći susreti se provode tako da prvih 45 minuta psiholog provodi nasamo s djetetom u terapijskom radu. Nakon toga je dodatnih 15 minuta rezervirano za razgovor s roditeljem radi razmjene informacija i savjetovanja.

Kroz prvih nekoliko seansi, dijete uspostavlja odnos povjerenja sa psihologom. To je također vrijeme za praćenje djetetove igre i uvid u djetetov unutarnji svijet – njegove želje i potrebe. Kroz napredak terapije, uvode se intervencije u skladu s postavljenim ciljevima.

Svakom djetetu se pristupa na individualan način, kroz poštivanje njegovog karaktera i za njega specifičnih želja i potreba.


Kada se obratiti za pomoć?

Emocionalni i / ili ponašajni problemi:
  • Anksioznost – dijete je tjeskobno, osjeća napetost i zabrinutost
  • Depresivnost – primjećujete promjene u odnosu na prijašnje funkcioniranje djeteta, često je prisutno sniženo raspoloženje
  • Fobije od određenih stvari ili pojava – npr strah od doktora, vrtića/škole, mraka, socijalnih situacija…
  • Burne emocionalne reakcije, tantrumi, teškoće samokontrole
  • Česti konflikti s vršnjacima, teškoće pri uspostavljanju socijalnih odnosa
  • Nepoštivanje odraslih, prkosljivost, nepoštivanje odgojnih granica
Tjelesni simptomi (kada su isključeni organski uzroci)
  • Bolovi u trbuhu
  • Glavobolje
  • Problemi sa spavanjem
  • Regresije u ponašanju – npr dijete koje se već prije dulje vremena odviknulo od pelene ili dude, a sada ih ponovno traži
Promjene u obitelji te stresni ili traumatični događaji
  • Rastava roditelja
  • Smrt bliske osobe
  • Dolazak prinove u obitelji
  • Bolest djeteta ili bliske osobe