Realitetna terapija ima teoretske postavke u Teoriji izbora koja govori o tome da smo svi intrinzično, „unutarnje“ motivirani svojim psihološkim ili fiziološkim potrebama.  Svi smo slobodna bića koja svjesno ili nesvjesno odabiremo svoja ponašanja i ta ponašanja uvijek imaju smisao za osobu koja ih koristi. Fokus je na sadašnjosti u kojoj možemo odabrati ponašanja kojima ćemo bolje zadovoljiti vlastite potrebe te unaprijediti kvalitetu življenja. Također, svi smo socijalna bića i imamo odnose s drugim ljudima, a kvalitetni međuljudski odnosi su temelj mentalnog zdravlja.

U realitetnoj terapiji kroz suradnički odnos i odgovornost spram sebe i tog odnosa, usmjeravamo se na jedino što se može kontrolirati, a to je vlastito ponašanje. Realitetna terapija pomaže stvaranjem odnosa međusobnog prihvaćanja, povjerenja i uvažavanja terapeuta i klijenta te primjenom posebnih postupaka kojima se vodi k promjeni ponašanja imajući u vidu  potrebe, kreativnost i činjenicu da osoba svoje ponašanje bira sama.
‍
U terapeutskom odnosu uči se uspostavljanje kvalitetnijih odnosa, djelotvorno upravljanje vlastitim životom te rješavanje teškoća i problema s kojima se osoba susreće.
Realitetna terapija primjenjuje se za cijeli niz različitih tegoba te u radu s roditeljima, djecom, mladima, u poboljšanju radnih odnosa i sl. Realitetna terapija u radu s djecom predškolske dobi bazira se na savjetodavnom radu s roditeljima djece.